Pređi na sadržaj
Pristupačnost i etikaZa stručnjake i klijente

Kada klijent slabije vidi: opisujemo prostor i svaki dodir

Orijentacija i saglasnost pouzdanije su kada praktičar objašnjava put, čuva predvidljiv raspored i najavi radnju pre kontakta. Pomoć se nudi, a ne nameće.

Otvoriti vrata i reći „pođite ovuda” nije potpuna instrukcija kada osoba ne vidi kuda „ovuda” vodi.

Nije ni uzeti nekoga za lakat bez pitanja. Namera može biti dobra, ali oduzima kontrolu baš dok klijent pokušava da razume nepoznat prostor.

Slepe i slabovide osobe ne kreću se, čitaju niti komuniciraju na isti način. Prvi zadatak studija je da pita šta odgovara ovom klijentu. Drugi je da put i proceduru učini predvidljivim, bez popunjavanja svake tišine nervoznim komentarom.

Opišite put pre početka kretanja

Pri susretu se predstavite i navedite svoju ulogu. Ako je klijent došao sa pratiocem, nastavite da se obraćate klijentu.

Ponudite informaciju pre pomoći: „Recepcijski pult je dva koraka ispred vas. Do tretmanske sobe vodi slobodan hodnik, sa jednim vratima koja se otvaraju prema nama. Da li želite usmeno usmeravanje, vođenje pod ruku ili da pratite svog pratioca?”

Sačekajte odgovor. Nemojte hvatati šaku, štap, pojas, kolica ili ruku. Ako klijent zatraži vođenje, pitajte kako želi da se drži i hodajte njegovim tempom.

Najavite stepenik, uzak prolaz, skretanje ili promenu podloge pre nego što stignete do njih.

Levo, desno, naprijed i iza obično su korisniji od pokazivanja. Smer prema brojčaniku nekim ljudima pomaže, a druge zbunjuje, pa pitajte pre nego što ga uvedete.

Stvarni put mora odgovarati opisu. Stolica, kolica za pribor, kabl ili torba pomereni u hodnik posle orijentacije postaju nova prepreka. Vrata po mogućnosti držite potpuno otvorena ili zatvorena, ne napola otvorena u visini ramena.

Pri ulasku u sobu zastanite i dajte sažet raspored: „Krevet je ispred vas i pruža se s leva na desno. Stolica je desno. Stvari mogu ostati u posudi pored stolice. Vrata su iza nas i sada su zatvorena.” Zatim ostavite klijentu prostor za dodatna pitanja.

Ne opisujte sobu samo bojom. „Bela stolica” je beskorisna ako ih ima više ili boja nije dostupna klijentu. Položaj i funkcija su stabilniji orijentiri.

Omogućite klijentu da mapira prostor na svoj način

Neko želi usmeni pregled. Druga osoba može tražiti da dodirne ivicu kreveta, štapom pronađe stolicu ili jednom prođe put. Ponudite opcije bez pretvaranja orijentacije u predstavu o tome kako zaposleni zamišljaju sljepilo.

Pre sedanja ili transfera opišite visinu kreveta, pravac i delove koji se pomeraju. Usmerite šaku samo ako klijent to zatraži i recite šta će dodirnuti. „Mogu li vam nadlanicu dovesti do ivice dušeka?” jasnije je od pomeranja ruke bez upozorenja.

Ako se krevet podiže, spušta ili naginje, objasnite to pre aktiviranja i uverite se da je osoba stabilna. Mehaničko kretanje može iznenaditi i kada je praktičaru sasvim rutinsko.

Lične predmete ostavite gde ih je klijent izabrao.

Nemojte skloniti štap „na sigurno”, pa ostaviti osobu da ga traži. Ako predmet mora da se pomeri zbog pristupa, dogovorite novo mesto koje klijent može prepoznati i vratite ga pre nego što tražite da ustane.

Za pse vodiče važe pravila pristupa na lokaciji. Tim planira bezbedno mesto koje ne blokira opremu ili izlaz i ne ometa, hrani niti dodiruje životinju bez dozvole. Klijent je izvor informacija o tome kako pas radi sa njim.

Potrebe za osvetljenjem se razlikuju. Više svetla ne znači automatski bolji vid, a odsjaj može pogoršati upotrebljivi ostatak vida. Pitajte da li trenutna rasvjeta pomaže, uz očuvanje svetla i laserskih bezbednosnih uslova potrebnih za tretman.

Najavite radnju pre kontakta

Saglasnost za lasersku epilaciju nije saglasnost za svaki nenajavljeni dodir tokom pripreme.

Pre kontakta navedite svrhu, mesto i predmet: „Proveriću kožu na levoj potkolenici nadlanicom prstiju u rukavici. Da li je to u redu?” Sačekajte odgovor, pa dodirnite mesto koje ste naveli.

Kada se radnja promeni, objasnite ponovo. Čišćenje, označavanje granice, namještanje noge, postavljanje zaštite za oči i približavanje ručke uređaja različiti su kontakti. Jedno upozorenje na početku ne pokriva celi niz.

Izbegavajte neprekidan tok nejasnih rečenica poput „sada samo ovo radim”. Konkretan jezik pravi korisnu mapu: „Završila sam čišćenje. Zatim ću označiti gornju granicu koju smo dogovorili. Marker može delovati hladno.”

Opišite zvukove i osećaje koji mogu iznenaditi, bez obećanja kako će se klijent osećati.

Hlađenje se može uključiti, krevet pomeriti, uređaj oglasiti, a praktičar promeniti stranu. Recite šta zvuk znači i da li klijent treba nešto da uradi.

Praktičar ne treba da ispituje da li klijent primjećuje neočekivan dodir. Iznenađenje nije alat procene. Ako je provera oseta klinički važna u odobrenom procesu, objasnite svrhu i način i pribavite saglasnost.

Ako drugi član tima ulazi, predstavite ga pre nego što priđe. Kucanje samo po sebi ne govori ko je ušao i zašto. Objasnite ulogu i pratite proces saglasnosti studija za dodatno prisustvo.

Napravite stop-signal koji ne zavisi od vida

Vizuelna kartica ili klimanje možda nisu pouzdan način da ovaj klijent zaustavi rad. Dogovorite govorni, ručni, taktilni ili signal preko uređaja koji radi u svakom planiranom položaju.

Signal treba da bude jednostavan i različit od uobičajenog pokreta. Ako klijent drži predmet ili taster, stavite ga u dogovorenu ruku i omogućite probu. Ako se koristi reč, proverite da je buka opreme ne prekriva.

I praktičaru treba jasan način da privuče pažnju pre instrukcije. Izgovoriti ime osobe i sačekati odgovor često je bolje od započinjanja duge rečenice dok se krećete oko kreveta.

Zaštita za oči može ukloniti preostale vizuelne tragove. Opišite oblik i način postavljanja pre dodira.

Ako klijent želi sam da je namjesti i bezbednosni proces to dopušta, usmeravajte ga rečima. Proverite obaveznu zaštitu bez predstavljanja samostalnosti kao smetnje.

Posle promene položaja obnovite orijentaciju: „Sada ste na levom boku. Ivica kreveta je iza vaših leđa, a štap je i dalje pored stolice blizu stopala.” Detalj treba da odgovara potrebi, ne da postane stalni opis svakog predmeta.

Kada klijent koristi stop-signal, prvo stanite. Zatim se predstavite iz trenutnog položaja i pitajte šta treba. Ne pređite tiho na drugu stranu i ne nastavite.

Hitne instrukcije moraju biti pristupačne. Timu treba plan za vođenje klijenta do izlaza bez odvajanja od pomagala ili psa vodiča. Plan se ne može oslanjati samo na osvijetljene oznake.

Negu učinite dostupnom u formatu koji klijent koristi

Predati štampani list i zamoliti pratioca da ga pročita kasnije nije pristupačan plan nege, osim ako je klijent izabrao taj način.

Pitajte koji format radi: pristupačan digitalni tekst, krupna slova, sadržaj pogodan za slušanje, poruka koja radi sa čitačem ekrana ili druga opcija. Fotografija štampanog uputstva može biti neupotrebljiva i kada je telefon sam po sebi pristupačan.

Digitalna pristupačnost zahteva osnovnu disciplinu. Koristite pravi tekst umesto teksta u slici, opisne nazive linkova, logičan red naslova i obične rečenice. Ne šaljite PDF kroz koji se ne može kretati ili kopirati ako postoji pristupačna web ili poruka verzija.

U mirnom trenutku usmeno ponovite važne radnje, pa zamolite klijenta da objasni kako će prepoznati sledeći korak i kontaktirati studio. Ne činite pratioca odgovornim ako klijent nije izričito izabrao taj dogovor.

Zapis treba da sačuva korisne preferencije bez svođenja osobe na etiketu. „Traži usmenu orijentaciju u sobi; najaviti pre dodira; negu poslati kao tekst za čitač ekrana” priprema narednu posetu. „Slepi klijent, treba pomoć” pretpostavlja previše i objašnjava premalo.

Posle posete pitajte: „Da li je bilo trenutka kada niste znali gde sam, šta ću uraditi ili kako da me zaustavite?” Odgovor može otkriti prazninu koju opšta ljubazna povratna informacija promaši.

Zatim menjajte okruženje. Ako tim stalno ostavlja ista kolica na putu, označite mesto za odlaganje. Ako pristupačni šablon poruke ima samo slike, preradite ga.

Ako praktičari zaboravljaju da predstave kolegu koji ulazi, dodajte taj korak u predaju sobe.

Dobra orijentacija vraća kontrolu umesto da pokazuje uslužnost. Klijent zna gde je, šta sledi, ko ga dodiruje i kako da napravi pauzu. Praktičar i dalje prati klinički i lasersko-bezbednosni proces, ali u obliku koji osoba zaista može koristiti.

Izvori i okvir primene

  1. Treatment Guidelines for the Use of Laser and Intense Pulsed Light Devices for Hair Reduction and Treatment of Superficial Vascular and Benign Pigmented Lesions, British Medical Laser Association. Koristiti za konsultacije, informisani pristanak, rad sa testnim poljem, dokumentaciju, zaštitu očiju, negu posle tretmana, proveru opreme i eskalaciju incidenata. Prilagoditi važećim lokalnim propisima i preciznim uputstvima proizvođača.
  2. Guidelines for Laser Safety and Hazard Assessment, U.S. Occupational Safety and Health Administration. Koristiti za teme nominalne opasne zone, obuke, optičke gustine prilagođene talasnoj dužini, označavanja i provere zaštitnih naočara. Lokalni standardi mogu biti stroži.

Otvori kompletan registar izvora

Povratne informacije

Ocene i diskusija

Prijem novih ocena i komentara privremeno je zatvoren.

Ocenite tekst

Rezultati glasanja biće prikazani kada ocenjivanje ponovo bude dostupno.

Još nema ocena
Glasanje je privremeno zatvoreno

Ostavite komentar

Novi komentari se privremeno ne primaju. Objavljene diskusije biće prikazane u ovom odeljku.

Prijem komentara privremeno je zatvoren.